U Njemačku sam došla 2016. godine početkom 7. mj. Može se reći 2 godine mučenja, učenja, prilagođavanja novim stvarima, novom životu, a od svega najviše prilagođavanje njemačkom jeziku, koji hvala bogu nije nimalo težak. Ok, ok, šalu na stranu, njemački je kako Švabe kažu blöd.

Uvijek se sjetim svoje nastavnice njemačkog jezika i bude mi krivo, jer da sam se tijekom svog školovanja pojavila na satima njemačkog jezika, sada se ne bih toliko mučila. No, što se može, špreham rukama i nogama, u svakom slučaju govor tijela je izražen i svakodnevno prisutan. Uz dečka njemačkog podrijetla čovjek može zaista brže naučiti. Da, da trenutno sam u vezi s jednim predivnim Nijemcem, ali o njemu vam pišem malo kasnije. On je trenutno još friška novost, o njemu čovjek ima mnogo toga pisati, a o tome u mom sljedećem članku.

Posao u Njemačkoj

Kao što sam rekla živim trenutno u Bielefeldu, prije toga sam živjela u Bad Neuenahru. Bad Neuenahr je isto prelijepi gradić, 250 km razlike. Tamo živi ostatak moje obitelji, mama, tata i brat. U Bielefeld sam došla prošle godine u 2. mjesecu na nagovor svog dečka koji je sad trenutno bivši (hvala bogu). Trenutno sam zaposlena u jednoj njemačkoj firmi Eifler Kunstoff Technik. Firma se bavi proizvodnjom i obradom plastike. Prije sam radila preko live firme 6 mj., ali od 3. mj. direkt, što znači da sam trenutno zaposlena direktno za firmu za koju radim.

Prije nego što sam se doselila u Bielefeld, u Bad Neuenahru sam radila u Wäschereiu. Pakirala i slagala ručnike za hotele + još jedan poslić kao bejbisiterica na pola radnog vremena, koje je uvijek bilo sve samo ne pola radnog vremena. Ah što reći kad su “naši ljudi” u pitanju, nažalost. Govorim vam to iz iskustva jer sam sama osjetila na svojoj koži. Klonite se naših ljudi u Njemačkoj, barem što se tiče posla. Nažalost oni samo gledaju kako vas iskoristiti kao magarca. Znate li kako se kaže magarac na njemačkom? Esel komično ne?! Čovjek bi rekao da je to muško ime. S obzirom na moja iskustva usudim se reći da su upravo to muškarci većinom, dobro ne svi, tu i tamo nađe se koji konj ha ha.

Bez zezancije ljudi ako planirate svoj život koliko toliko provesti u Njemačkoj ili planirate zaraditi koji euro nemojte odmah trčati kod naših ljudi. Znam, lakše je radi jezika možete se bolje razumjeti, ali ako želite sigurnu isplatu i normalni radno vrijeme posao potražite kod Nijemaca. Moj savjet je počnite već kod kuće učiti jezik i kulturu, kasnije će vam biti lakše prilagoditi se svemu tome. Da sam bila pametnija odvažila bih se i okrenula se sama tom, no moj djevojački nevini plan bio je doći u Njemačku, 6 mjeseci raditi i opet natrag za Hrvatsku.

Nesretna, s 15 kilograma viška

Sada dok pišem ovaj članak uviđam koliko me zapravo bilo strah napustiti svoju rutinu i poznato. Na nagovor mame, došla sam ovdje, nesretna i u strahu zbog promjene utjehu sam tražila u hrani. 15 kg viška došlo je brzinom svjetlosti. Danas, kada sam naučila na novi život, radim i uživam u životu i ono što mi puno znači nova sam osoba. Poletna, energična i fit. Ako vas interesiraju savjeti oko prehrane preporučam ovaj članak.

Ni u najluđim snovima nisam zamišljala da ću biti ovoliko zadovoljna. Krivac za moj bolji život je moja mama. Zar ovo nije dokaz da mama ipak zna najbolje? I da vam kažem bez uljepšavanja, bez epiteta, bilo je jednostavno rečeno sranje, katastrofa i užas. Toliko sam stvari proživjela u ove dvije godine, i lijepih i loših, a vjerujte mi kad vam kažem da ih je više bilo loših nego dobrih.

Priča tek počinje…

Sve će te stvari pronaći svoje mjesto na ovom bijelom papiru po kojem tipkam, ali polako, prvo moram progutati ovu knedlu u grlu i skupiti hrabrosti i još jednom se suočiti s prošlošću o kojoj ću vam pisati u nekom drugom članku. Upravo se prošlosti moram zahvaliti jer sam danas druga osoba, sretnija, pozitivnija i veselija. Jednostavno pronašla sam svoj mir i ne planiram se vračati natrag. Ne ne, no do sljedećeg puta… Tschüß.

Autorica teksta: Stela Jozipović