Vrlo interesantna tema, a ujedno tema koja je tako često preskočena i obilježena kao NEBITNOM!? Pitanja poput: „Trebaju li se prati mliječni zubi kod djece? Trebaju li se liječiti i popravljati mliječni zubi kod djece?“ Ili rečenice tipa: “Zubi mom djetetu su propali i pocrnili sami od sebe.“ –> su samo neka od mora pitanja s kojima se susrećem svakodnevno. Danas u ovom članku Vam donosim sve o ranom dječjem karijesu. Vjerujem da vrijedi odvojiti koju minutu svoga vremena i pročitati.

Rani dječji karijes

Rani je dječji karijes, oboljenje koje se ubraja u teži oblik karijesnih infekcija zbog karakteristično brzog napredovanja procesa lezije, specifične lokalizacije, opasnosti za infekciju zubne pulpe (u narodu poznato kao živac zuba) i mogućnosti konačne posljedice – gubitka zuba. Rani dječji karijes najčešće se javlja kod djece čiji su zubi slabije mineralizirani, a hrana koju konzumiraju je kašaste i meke konzistencije te ne zahtijeva jače žvakanje. Meke naslage hrane na zubnim površinama dovode do nakupljanja zubnog plaka, koji ako se mehanički ne ukloni, uzrokuje aktivaciju karijesne lezije.

Usta novorođenčeta u većini su slučajeva sterilna. Mikroorganizmi koji naseljavaju usnu šupljinu prenose se vodom, hranom te drugim hranidbenim tekućinama, no najvažniji je prijenos slinom. Brojne su studije pokazale da je najčešća vrsta prijenosa oralnih streptokoka i gram-bakterija upravo vertikalni prijenos, s majke na dijete.

Rani dječji karijes možemo svrstati u dvije dobne skupine:

Dobna skupina od 1. do 36. mjeseca života

Karijes ranog djetinjstva u dobnoj skupini od 1. do 36. mjeseca života najčešće se javlja na frontalnim sjekutićima te prvim mliječnim molarima. Nazivi koji se također primjenjuju za ovu vrstu karijesa su rampantni karijes i karijes bočice zato što se karijes povezuje s hranjenjem na bočicu ili dugotrajnim dojenjem. Ako se rani dječji karijes ne prepozna i ne liječi, može doći do brze progresije te zahvaćanja pulpe.
Ovaj se tip karijesa manifestira kao lezija koja zahvaća gingivalnu trećinu gornjih inciziva, dok donji incizivi najčešće ostaju intaktni.

Nesaniranjem ranog dječjeg karijesa, ako je karijesni proces aktivan, nicanjem ostalih zuba infekcija će se dalje širiti te će karijes zahvatiti kanine, prve i druge molare. Ako epizode ranog karijesa traju kratko te se uspiju zaustaviti prije daljnje progresije, na zubima ostaju „ožiljci“ koji su kasnije predilekcijska mjesta za nastanak karijesnih lezija. Od treće godine djetetova života karijes se može razviti u fisurama i jamicama mliječnih molara te aproksimalnim plohama, ako su kontaktne točke zatvorene.

Dobna skupina od 3. do 6. godine života

Karijes ranog djetinjstva u dobnoj skupini od 3. do 6. godine života najčešće se javlja u fisurama i jamicama mliječnih kutnjaka te aproksimalnim (bočnim) plohama svih mliječnih zuba. Rana dijagnoza ranog dječjeg karijesa aproksimalnih ploha vrlo je važna te se rana detekcija temelji uglavnom na radiološkim snimkama i pomnom kliničkom pregledu. Ako se karijes ne detektira i ne sanira na vrijeme, dolazi do velikih destrukcija tvrdih zubnih tkiva i nastanka aproksimalnih kaviteta s potpunim gubitkom kontaktnih točaka, što kasnije dovodi do gubitka mjesta za trajne nasljednike i ortodontskih anomalija.

Liječenje i prevencija

Dobna skupina od 1. do 36. mjeseca života – kod liječenja i terapijskih postupaka ranog dječjeg karijesa u dobi od 1. do 36. mjeseca djetetovog života najveći problem je djetetova nekooperativnost, koja je posljedica straha od nepoznatih osoba, stres te mentalna nezrelost i nemogućnost razumijevanja važnosti i plana terapijskog postupka. Glavni cilj i zadaća u ovoj dobnoj skupini je zaustavljanje karijesnog procesa i destrukcije zubnog tkiva. Restauracija izgubljenog i oštećenog zubnog tkiva treba biti odgođena do trenutka kada dijete bude spremno prihvatiti restaurativno liječenje i terapiju. U daljnjoj prevenciji i očuvanju pasivnosti karijesnih lezija trebaju se koristiti lokalni i opći postupci prevencije.

Lokalni postupci prevencije obuhvaćaju profesionalno čišćenje, apliciranje fluoridnih preparata te tankog sloja pečata staklenoionomernih materijala. Općim postupcima prevencije pripadaju redovite godišnje kontrole i informativni razgovor s roditeljima, u kojem se dobivaju informacije o nepoželjnim navikama djeteta, kao što je velika konzumacija šećera, noćni obroci, neadekvatna oralna higijena i slično. U razgovoru s roditeljima treba biti oprezan, kako ne bi došlo do odbijanja suradnje i zatvaranja komunikacije između terapeuta i roditelja, jer mnogi će roditelji osjetiti neuspjeh. Loše navike, kao što su noćni obroci, izazivaju stres kod roditelja i djece prilikom njihova ukidanja na silu, stoga roditelje treba motivirati na suradnju.

Također, kod male djece je problem već spomenuta loša kooperativnost te neiskusan roditelj teško može provoditi adekvatnu oralnu higijenu djeteta. Roditelje treba uputiti na specijaliziranu i prilagođenu opremu za održavanje oralne higijene prilagođenu ciljanoj dobnoj skupini od 1. do 36. mjeseca djetetova života, kao što su četkica za zube koja se natakne na prst, specijalizirane sterilne gazice za brisanje usne šupljine i slično.

Dobna skupina od 3. do 6. godine života – kod liječenja i terapijskih postupaka ranog dječjeg karijesa u dobi od 3. do 6. godine moguće je napraviti restaurativne terapijske postupke, s obzirom na to da su djeca u toj dobi kooperativnija, mentalno zrelija te pokazuju zanimanje i razumijevanje da se riješi problem boli i nelagode. Za terapijske postupke kao restaurativni materijali koriste se smole, kompoziti, kompomeri te staklenoionomerni cementi.

Postoje razne psihološke tehnike koje se koriste i omogućuju lakšu i uspješniju suradnju djeteta s terapeutom, a jedna od najčešće korištenih je tehnika reci – pokaži – napravi (engl. tell-show-do).

U prevenciji smanjenja i zaustavljanja progresije karijesnih lezija vrlo je bitno naglasiti korištenje topikalne terapije fluoridacijom te profesionalno čišćenje zuba i pečaćenje fisura.

Autor: Iva Tomić, Univ. Bacc. Dent. Hig
Dental hygienist view